PROJEKAT PODRŽALA
AMBASADA KRALJEVINE NORVEŠKE
Toby Vogel:

EU treba da se suprotstavi Dodiku

Dodik traži konfrontiranje sa međunarodnom zajednicom jer uspijeva u tome. Neki diplomati vjeruju da, uzmicanjem, međunarodna zajednica daje Dodiku ono što on želi. Ali ako ne uzmaknu to će mu dozvoliti da proglasi pobjedu i utre put za novu konfrontaciju u vrijeme koje će on da izabere.
© 2015 SOS Udruženje za društvena dešavanja
Toby Vogel, baziran u Briselu, piše o vanjskoj politici i viši je saradnik Vijeća za demokratizaciju politike.
Kampanja Milorada Dodika, lidera bosanskih Srba, protiv sudstva u Bosni i Hercegovini prijeti da izbaci iz kolosijeka pristup zemlje Evropskoj uniji.

Bosanski Srbi idu na održavanje referenduma o ovlastima državnog tužilaštva i sudstva početkom septembra i mada su diplomati upozorili Dodika da će referendum biti nezakonit, nije izvjesno o kakvim se kontramjerama, ako ih uopće i ima, razmatra.

Sredinom jula strani diplomati, uključujući ambasadore EU, nekoliko zemalja članica i SAD, otputovali su u Banjaluku, glavni grad Republike Srpske (RS), da bi upozorili bosanske Srbe da odustanu od referendum.

“Duboko smo zabrinuti da će predloženi referendum predstavljati neustavni pokušaj ne da se reformiraju nego da se potkopaju i oslabe te institucije i tako postati direktna prijetnja suverenitetu i sigurnosti zemlje u cjelini”, izjavili su u zajedničkom saopćenju. “Ovo se ne može tolerirati.”

Diplomati na terenu i u glavnim gradovima sada razmatraju opcije kako da reagiraju na prijetnje referendumom.

Još ima prepreka koje treba ukloniti da bi došlo do referenduma. Bošnjački (bosanski muslimani) poslanici u skupštini RS dali su veto na odluku o referendumu, što bi moglo značiti da posljednju riječ ima Vrhovni sud RS.

Ali tek mali broj promatrača vjeruju da bi ta procedura mogla zaustaviti referendum. Samo međunarodna zajednica, a posebno EU zajedno sa SAD, ima snagu da spriječi Dodika da sprovede plan – bilo da mu se suprotstave ili ga smire. Da bi odlučile koji kurs da preduzmu i EU i SAD treba da razmotre izvore sadašnje krize.

Referendum traži da se ponište odluke koje je nametnuo visoki međunarodni predstavnik koji nadgleda implementiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995, a posebno one odluke koje se odnose na sud Bosne i Hercegovine i državno tužilaštvo, sa njihovim odjeljenjima za korupciju i organizirani kriminal.

Dodik tvrdi da su te dvije institucije neustavne pošto Dejton nadležnost za sudska pitanja daje entitetima, a ne državi – argument koji je 2009. odbacio Ustavni sud BiH (Sud i Tužiteljstvo uspostavljeni su uz saglasnost entitetskih skupština, a odluku je u to vrijeme podržao Dodik i njegova stranka).

Dodik takođe smatra da je sudstvo na državnom nivou antisrpsko jer su sudski postupci fokusirani na bosanske Srbe.

Tri cilja

Izgleda da u svom napadu na sudstvo Dodik slijedi najmanje tri određena cilja.

Prvo, on želi da spriječi istrage o korupciji što bi moglo izmaći njegovoj kontroli. U ovome on ima prešutnu podršku i drugih političkih lidera u zemlji koji strahuju, barem teoretski, od opunomoćenog, nezavisnog tužitelja protiv korupcije.

Drugo, Dodik želi da se suprotstavi ‘bonskim ovlastima’ visokog predstavnika (to je trenutno austrijski diplomata Valentin Inzko). Bonske ovlasti uključuju ovlaštenja da se odbiju domaći zakoni ili odluke koje su antidejtonske, i ovlaštenja da se nametnu odluke kako bi se ojačao dejtonski system.

Prethodni visoki predstavnici koristili su ove ovlasti da bi nametnuli različite mjere kako bi se ojačale bosanske institucije na državnom nivou. Tako je Dodikov treći motiv u prijetnji referendumom da opstruira centralnu vladu i potkopa njenu nadležnost.

Deja vu

Međunarodna zajednica je i ranije bila sa ovim suočena.

Krajem 2009. reagirala je kad je Dodik zatražio okončanje izvršne uloge međunarodnih tužitelja i sudija na Sudu Bosne i Hercegovine koji su se bavili organiziranim kriminalom i korupcijom (bilo je dozvoljeno da ostanu oni koji se bave ratnim zločinima, što osvjetljava pravu prirodu Dodikove zabrinutosti).

Kad je 2011. Dodik ponovo osporio nadležnost sudstva na državnom nivou, Catherine Ashton, tada na čelu vanjske politike EU, napravila je presedan odlazeći u Banjaluku da ponudi ustupke.

U zamjenu za odbacivanje prijetnje o referendumu – “za sada”, kako je on naglasio, stojeći pored Ashtonove, za vrijeme njihove zajedničke konferencije za štampu – Dodik je odnio simboličnu pobjedu: Pokrenut je “strukturalni dijalog” o sudstvu, šaljući signal da bi Dodikova žalba na sudstvo mogla imati validnost.

Dodik je sada aktivirao svoju žalbu o navodnoj pristrasnosti suda. Ovaj put odgovor međunarodne zajednice bio je manje mlak; izgleda da su neke zemlje članice prepoznale da smirivanjem Dodika neće ukloniti problem nego samo odgoditi dan obračuna.

Kad su ministri vanjskih poslova EU raspravljali o prijetnji referendumom na njihovom mjesečnom sastanku 20. jula, Slovenija, Hrvatska i Slovačka bile su nepopustljive u tome da bi referendum bio kršenje Dejtonskog sporazuma (ministar vanjskih poslova Slovačke Miroslav Lajčak je bio visoki predstavnik prije Inzka).

Ured visokog predstavnika, u analizi pripremljenoj prije odluke o referendumu, takođe je imao u vidu ovaj stav.

Ovo bi u principu dopustilo Inzku da krene na Dodika i one zadužene za organiziranje referenduma, na primjer da budu uklonjeni sa svojih pozicija.

Ali ovo je čisto teoretski: ovlasti visokog predstavnika su podrivene godinama namjernog zanemarivanja od strane EU, koja ne voli izvršni mandat te institucije, i on neće biti u stanju da djeluje bez podrške velikih zemalja članica. On takođe nema ni instrumente da bi sproveo svoje odluke.

Dodik

I sama EU bi, u principu, mogla da krene na Dodika, za koga se zna da ima imovinu u jednoj zemlji članici EU i da bi stoga bio pogođen zamrzavanjem imovine.

Ali prilika da se napravi preventivan potez je izgubljena: prvi sastanak Vijeća vanjskih poslova poslije ljetnog odmora biće tek 12. oktobra i koju god akciju ministri preduzmu ona će biti retroaktivna.

Nikakav sastanak nije predviđen za septembar, kada će ministri vanjskih poslova biti u Njujorku na zasjedanju Generalne skupštine UN. Za neformalni sastanak 4. i 5. septembra u format “Gymnich” nedostaje moć da se donesu restriktivne mjere ili formalni zaključci.

Dodik je napravio teren za konfrontaciju uloživši znatna javna sredstva na lobiranje i pravno zastupništvo u Vašingtonu, i po svoj prilici i u Briselu.

Prošle godine vlada RS je potrošila najmanje 2.5 miliona dolara u SAD, prema izvodima Akta za registraciju stranih agenata (u EU nema takvih obaveza). Od 2009. RS daje mjesečni paušal vašingtonskoj firmi Picard, Kentz & Rowe. Iznos je opao sa 167.000 $ mjesečno na 90.000 $ u najnovijem ugovoru, potpisanom u januaru 2015.

Prema oblasti angažmana u usluge firme spada “savjet i zastupanje” kad je riječ o pitanjima u koje spade “Legalna prava i obaveze RS po primjenjivom međunarodnom zakonu, uključujući Dejtonski mirovni sporazum” i “Prava i obaveze RS i BiH vis à vis ureda visokog predstavnika” – precizira se to pitanje.

Definisana postavka

Sada izgleda nevjerovatno da će EU nametnuti sankcije ili neke druge mjere. Definisana postavka EU je da se angažiraju sa izabranim liderima, bez obzira na uvrede koje stižu iz njihovih ureda.

To je slučaj sa makedonskim premijerom Gruevskim, koji je ponovo osnažen loše promišljenim dilom u EU.

Dodik traži konfrontiranje sa međunarodnom zajednicom jer uspijeva u tome. Neki diplomati vjeruju da, uzmicanjem, međunarodna zajednica daje Dodiku ono što on želi.
Ali ako ne uzmaknu to će mu dozvoliti da proglasi pobjedu i utre put za novu konfrontaciju u vrijeme koje će on da izabere.

Preuzeto sa www.dialoguebih.net

Tekst je prvobitno objavljen na portalu EUobserver (10.08.2015.). Odgovornost za informacije i gledišta iznesena u ovom tekstu isključivo leži na autoru i nužno ne izražavaju mišljenje SOS Udruženja za društvena dešavanja i donatora.