PROJEKAT PODRŽALA
AMBASADA KRALJEVINE NORVEŠKE
Florian Bieber:

Mali koraci i (ne tako) velika očekivanja. Bilješke sa samita u Beču

Samit u Beču možda nije mogao apostrofirati korijen autoritarnosti u regionu, ali kad je Gruevski postigao dva pogotka na fudbalskoj utakmici političara sa Zapadnog Balkana protiv EU, vidjela se izvjesna ironija, i možda je simptomatično da neko ko je bio pod jakim pritiskom prije nekoliko mjeseci i jasno nastupa kao neko ko je razvukao demokratske principe i vladavinu prava može lako ubaciti loptu u gol EU tima u Beču.
© 2015 SOS Udruženje za društvena dešavanja
Florian Bieber je profesor studija za jugoistočnu Evropu i direktor Centra studija za jugoistočnu Evropu na Univerzitetu Graz, u Austriji. Studirao je na Trinity Collegeu (USA), Univerzitetu u Beču i Centralno-evropskom univerzitetu i doktorirao na političkim naukama na Bečkom Univerzitetu. Između 2001. i 2006. radio je u Beogradu (Srbija) i Sarajevu (Bosna i Hercegovina) za Evropski centar za pitanja manjina. On je gostujući professor na Programu za studije nacionalizma na Centralno-evropskom univerzitetu, a predavao je na Univerzitetu Kent, Cornell Univerzitetu, Univerzitetu u Bolonji i Univerzitetu u Sarajevu.
Bečki Hofburg je sjajno mjesto za svaki samit. Kad su se vlade Zapadnog Balkana sastale sa zvaničnicima EU i predstavnicima nekih zemalja članica EU, ponajviše iz Njemačke i Austrije, ali takođe i Hrvatske, Slovenije i Italije, planirani signal bio je pokazati da je proširenje EU živo, baš kao i regionalna saradnja. U poređenju s prvim takvim samitom prošle godine u Berlinu, samit u Beču je uslijedio nakon velikog broja regionalnih sastanaka te ne čudi šala nekih kako se premijeri iz regiona viđaju češće nego njihovi ministri. Regionalna saradnja dobila je dodatni poticaj, iako proširenje EU za većinu u regionu nije ništa bliže nego prije godinu dana. Nepobitno je, međutim, da ima i obnovljenog dinamizma. Izbjeglička kriza možda dominira u izvještavanju i zvaničnoj diskusiji, ali i naglašava apsurdnost činjenice da Zapadni Balkan ostaje izvan EU. Svjedoci smo kako desetine hiljada izbjeglica prelaze EU i jednu zemlju Schengena da bi se provukle kroz dvije zemlje koje nisu u EU – Makedoniju i Srbiju – da bi došle u jednu drugu zemlju Schengena – Mađarsku – koja podiže ogradu poput one koja je uklonjena na njenoj zapadnoj granici prije 26 godina. Samit nije bio u stanju da ponudi više od simbolične podrške zemljama gdje su se hiljade izbjeglica nasukale u njihovim parkovima i željezničkim stanicama.

Pitanje izbjeglica – pogrešno nazvanim migranti – zasjenilo je samit, ali kao i kod svakog samita, ključne odluke i suština su donesene sedmicama i mjesecima ranije. Tako je izbjeglička kriza i užasna smrt oko 70 izbjeglica samo 50 kilometara od Hofburga na autoputu zasjenila samit, ali ga nije potopila.

Izgledalo je da su vlade Zapadnog Balkana većinom zainteresirane za infrastrukturu i novac. Poruka je mješovita pošto je srbijanski premijer Vučić rekao da on ne smatra EU kao ATM bankomat – pronalazeći vrijednosti da ishvali tretman Srbije prema izbjeglicama za razliku od nekih članica EU – a albanski premijer Edi Rama je nagovijestio da njega zanima novac EU. Kako god, oba premijera su naglasila potrebu da se podrži infrastruktura.

Nema sumnje da je za regionalnu infrastrukturu potrebno poboljšanje i zajednički projekti, kao što je autoput koji povezuje Albaniju, Kosovo i Srbiju, što može imati veliku važnost. Rizik je da fizička infrastruktura zasjeni druge forme saradnje. Stoga je bila potrebna duga priprema da bi se došlo do dva ohrabrujuća rezultata na samitu u Beču. Vlade su potpisale sporazum za uspostavu sistema za regionalnu razmjenu mladih na bazi njemačko-francuskog ureda za mlade. Za samit koji će se sljedeće godine održati u Parizu treba da budu spremni ugovor i struktura za formalnu uspostavu. Uz učešće ministarstava za mlade, opredijeljenost za evropsko i vladino finansiranje, ovaj projekat nudi izvjesno obećanje za bolju saradnju građana. Glavno je ne pretrpati već postojeće razmjene mladih i saradnju.

Samit je isto tako bio neuobičajen pošto je po prvi put na jednom takvom događaju bilo uključeno i civilno društvo. Preko 50 predstavnika iz regionalnih NVO, medija, sindikata i civilnih aktivista sastali su se uoči konferencije i predstavili preporuke o otvaranju radnih mjesta, slobodi medija i regionalnoj saradnji na samom samitu (BIEPAG /Balkans in Europe Policy Blog i ja bili smo uključeni u pripremi ovih događaja koje su podržali Erste Foundation, Friedrich-Ebert-Foundation i Karl-Renner-Foundation). Uključenje civilnog društva bilo je izazov pošto politički lideri u regionu još nisu navikli da razgovaraju sa civilnim društvom na istoj ravni a civilno društvo je pod pritiskom u nekoliko zemalja, kao što su Crna Gora, Srbija ili Makedonija. Nikakav samit ne može promijeniti ovu dinamiku, ali barem je uključenje civilnog društva od strane ministarstva vanjskih poslova Austrije poslalo signal da ih ne treba ignorirati.

Drugi važan signal bilo je potpisivanje izjave o bilateralnim pitanjima (BIEPAG je pripremio studiju o bilateralnim pitanjima za austrijsko ministarstvo vanjskih poslova i dalo nacrt izjave). U izjavi, ministri vanjskih poslova su se obavezali da neće dozvoliti da bilateralna pitanja zaustave proces evropske integracije drugih zemalja u regionu. Ova obaveza podsjeća na sličnu datu u Briselskom sporazumu između Srbije i Kosova i izjavu hrvatskog parlamenta iz 2011. Međutim, po prvi put su sve zemlje Zapadnog Balkana potpisale i takođe pozvale susjedne EU zemlje da im se pridruže (poruka je jasna, iako nije vjerovatno da će se priključiti ovoj obavezi).

Štaviše, složili su se da će o postignutom napretku izvijestiti na samitu u Parizu sljedeće godine. Ova izjava uslijedila je nakon što je Crna Gora potpisala sporazum o granici sa Kosovom i Bosnom i Hercegovinom uoči samita, a Srbija i Kosovo se dogovorili o ključnim pitanjima. Najozbiljnija bilateralna pitanja uključuju EU i zemlje koje nisu članice EU (posebno između Makedonije i Grčke, ali isto tako i granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Srbije ostaju potencijalan izvor tenzija) a nema izgleda da će se u skoroj budućnosti riješiti, ali izjava i sporazumi su signal da se barem neki potencijalni izvori tenzija mogu riješiti.

Zvijezde samita bili su srbijanski i albanski premijeri Vučić i Rama koji su se zajedno pojavili na debati sa civilnim društvom i u talk show emisiji “Okruženje”. Namjerno se obraćajući jedan drugom po imenu, Edi i Aleksandar dobro su se uigrali da izvrše pritisak na EU da se pokrene. Ovo je veliki pomak nakon manje od godinu dana kad je bila potrebna njemačka intervencija da bi se njih dvojica sastali a prekinuta sbijansko-albanska fudbalska utakmica dovela do rata izjavama. Međutim, sada to izgleda kao razrađena igra koju njih dvojica igraju u kojoj regionalna saradnja djeluje kao zabava, posebno za Vučića. Sve dok on zastupa regionalnu saradnju i Kosovo, izgleda da će EU ali i Njemačka izbjeći drugi, kritičniji pogled o tome kako on kontrolira i upravlja Srbijom.

Samit u Beču možda nije mogao apostrofirati korijen autoritarnosti u regionu, ali kad je Gruevski postigao dva pogotka na fudbalskoj utakmici političara sa Zapadnog Balkana protiv EU, vidjela se izvjesna ironija, i možda je simptomatično da neko ko je bio pod jakim pritiskom prije nekoliko mjeseci i jasno nastupa kao neko ko je razvukao demokratske principe i vladavinu prava može lako ubaciti loptu u gol EU tima u Beču.

Preuzeto sa www.dialoguebih.net

Tekst je prvobitno objavljen na Balkans in Europe Policy Blog (01.09.2015.). Odgovornost za informacije i gledišta iznesena u ovom tekstu isključivo leži na autoru i nužno ne izražavaju mišljenje SOS Udruženja za društvena dešavanja i donatora.